Šumeća tableta

Ja sam šumeća tableta. Smisao mojeg života je rastopiti se u vodi i biti popijena kako bi osoba koja me pije od mene imala mnogo koristi po zdravlje. Ima nas raznih – vitaminskih odnosno multivitaminskih, s magnezijem, kalcijem, željezom, s dodanim lijekom ili bez njega... Ja pripadam onim posebnim koje se mogu kupiti u posebnim drogerijama. Jednog poslijepodneva kupila me neka obična žena u trgovini kozmetike. Stavila me u bezveznu ružnu torbu, kojoj je rajsferšlus bio pokvaren pa se nije mogla zatvoriti. Sreća u nesreći, to mi je dalo priliku gledati po ulici gdje idemo. Nije bogzna kakav grad, a ni ona ne izgleda bogzna kako. Mogla se malo našminkati. U trgovini u kojoj sam stajala vidjela sam i puno ljepših torbi i puno dotjeranijih žena. Znam ponešto o modi i prilično sam upućena u sve važne stvari! A njega tijela, kože i dobra frizura u 21. stoljeću su prioritet. Ova ima podočnjake do poda. Stvarno joj trebaju vitamini. Užas koja nebriga o sebi...

Naša šetnja nije dugo trajala, moja se vlasnica zaustavila kod neke sive neugledne zgrade i ušla u stubište koje je smrdjelo. Jesam povoljna šumeća tableta, ali nije mi bilo milo završiti baš na dnu socijalne ljestvice. Ušle smo u lift i dok smo se podizale, na sivim metalnim pločama dizala čitala sam AC/DC - nisam dotad čula za taj vitaminski pripravak, možda su to one australske šumeće tablete s duplim C i vitaminom D, iako im potonji baš i ne treba kad ih tamo prži Sunce kroz propali ozonski omotač. U našoj su tvornici bile samo AC varijante, ili DC, za ACDC kombinaciju zaista nisam čula. Ovo su sve neki čudaci, gdje sam to došla?

Moja me vlasnica dugo nije pila. Stavila me na policu u kuhinji i zaboravila na mene. Stajala sam tako danima i zurila svaku večer u jedan te isti prizor: krumpir-salatu i pohano meso. Samo to znaš pripremiti, seljanko? Ta je žena inače svako popodne hodala u kućnom ogrtaču – očito je spavala do podneva. Vjerojatno se zabavljala svake noći. Sad znam odakle joj podočnjaci. Voditi takav životni stil, a onda spremati jedno te isto jelo kao najnemaštovitija lijenčina! Sva sreća da mi šumeće tablete postojimo na tom svijetu, mi smo korisne, zdrave i svrhovite.

Brašno, jaja, krušne mrvice, ulje. Pohaj, okreni, pohaj, stavi na salvetu. I tako nekoliko komada mesa. Bome dobro može pojesti ta žgoljavka. Al' su ljudi proždrljivi, nemaju mjere. I tako je pripremala svaku večer. Svaku večer.

No, danas se dogodilo nešto neobično – u kuhinju je došla djevojčica. Uzela je tanjur, stavila pohanac, malo salate, kruha i izašla. Znači, nije sve za mršavicu... Onda sam čula zvuk fena iz kupaonice i potom je u kuhinju ušetala tinejdžerica, uzela hranu i izašla. Zaista čudno, kako ih ranije nisam primijetila? Ličile su na moju vlasnicu, aha, to su joj onda kćeri. Ona ovdje živi s dvije kćeri?! Čula sam ih zatim kako veselo pričaju, žvaču, zveckaju viljuškama, a onda su otišle. Ubrzo sam čula i zvuk ključa, moja je vlasnica u kupaonici oprala ruke i došla u kuhinju po jelo koje je jučer navečer pripremila. Kad se najela, vratila se u kuhinju u kućnom ogrtaču. Hm, dolazi li ona svako poslijepodne tako, je li moguće da ja ranije nisam čula ključ? Možda ipak negdje boravi ujutro, a onda se presvuče? Tko bi znao, sva sam zbunjena.

Stvari su se odjednom krenule brzo odvijati, nisam spremna, o Bože, uzela je čašu, ulila vode iz slavine, uzela moju kutiju, izbacila me iz tube van i ja sam upala u čašu. Pala sam na dno, preokrenula se i počela šumiti. Ja se otapam, ona me nosi kroz stan, stavlja me na niski stolić na kojem su neki izračuni... Je li ona to došla s posla, o, da, kako sam blesava, ona svaki dan radi kao računovođa, donosi umorna posao kući, onda se presvuče u kućni ogrtač, malo odspava na kauču i do navečer radi. Zato ima podočnjake! Okrećem se, šumim i dalje, gledam sad izbliza stan, vidim slike na zidu, oh tu je neki pejzaž koji je naslikala njena mama, čula sam ranije da ga spominje, ali čekaj, to nije pejzaž ovoga kraja – ah, pa moja vlasnica nije odavde, oh, ona je tu došla, udala se, rastala i ostala zbog djece, ššššš, šumim još malo... Ona je samohrana majka umorna od života, iscijeđena brigama, koja zadnjim atomima snage svaki dan revno svojoj djeci priprema jednostavan no hranjiv obrok. Sigurno je ukusna ta krumpir-salata, ako ćemo pošteno, ona je puna vitamina i nutrijenata, oh kako bih je rado samo jednom okus-sss-šššš...

Isidora Vujošević