Ostaci ili ostatci

Pišemo li ostaci ili ostatci?

Za ovu staru pravopisnu dvojbu danas vrijedi „kompromisno rješenje“: ispravna su oba oblika.

Pravilo se odnosi na riječi kad se na njihovu kraju suglasnici t ili d nađu ispred c ili č, npr. pogo(d)cima, pripovije(t)ci, medvje(d)če. Važno je naglasiti – na kraju riječi – jer na početku dvojbe nema: t i d se uvijek pišu (usp. nadčovjek, odcijepiti).

Suglasnici t i d se u izgovoru u tom položaju ne čuju, „stapaju se“ s c i č, pa otuda prijedlog da se ni ne pišu. Takva je praksa, čini se, i najčešća. No budući da bi se, strogo govoreći, ipak trebali čuti, na način da se c i č izgovaraju produženo, [ostac:i], [medvječ:e], neki smatraju da ih treba pisati. Ovo su samo neki od argumenata za oba mišljenja.

Za neke riječi međutim ne vrijedi dvostruko rješenje: pišemo samo suca, očev, siroče i sl. (ne *sudca, *otčev, *sirotče).

Piše: Ivan Baričević