Jezik i gastronomija
Često se susrećem s nedoumicama autora oko pisanja stranih riječi u hrvatskome jeziku. Ovaj bih se put željela osvrnuti na strane izraze iz područja gastronomije jer sam dobila molbu za tu temu.
Za početak, zapamtimo da je bolje upotrijebiti domaću riječ, dakle onu koja već postoji u našem rječniku, nego stranu. Na primjer, kažite odrezak radije nego steak. Jer to je isto, samo rečeno na dva različita jezika: hrvatskom i engleskom. Ili, za mousse kažite pjena (ne mus).
Ako je baš nužno reći neki pojam u originalu, onda ga napišite kosim slovima. To se odnosi na pizzu, za koju nemamo svoj pojam i vjerojatno će zauvijek ostati takva u hrvatskome rječniku. Isto vrijedi i za smoothie, koji je doduše sličan frapeu, ali ajde, recimo da postoji razlika u receptu.
No, u velikom broju slučajeva fonetizirali smo strane pojmove za hranu i piće i prilagodili svojem fonetskom sustavu pa tako ne moramo pisati bruschette, nego bruskete. Jednako kao što ne pišemo spaghetti, nego špageti. Ova je kategorija posebno diskriminirana, dakle riječi koje su se već udomaćile, ali je nekoga sramota tako napisati, pa se drži originala jer je valjda otmjenije ili profinjenije. Nažalost, upotreba takvih pojmova nema veze s otmjenošću, nego možda s nedostatkom znanja, a to je da smo - osim navedenih brusketa i špageta - fonetizirali i sljedeće pojmove: sendvič, tortelini, kroasan, baget... Fokaču (fokaću?) i ćabatu bismo također mogli fonetizirati.
Ukratko, sve strane pojmove iz područja gastronomije prevedite na naš jezik (burger > pljeskavica), ili ih fonetizirajte (juice > đus), a ako ih ostavljate u originalu, napišite ih ukošeno (carpaccio). Ovo posljednje ne vrijedi za japanske riječi odnosno riječi iz jezika koji ne pišu alfabetom. Primjerice, zadnjih godina popularan je matcha prah, što je japanska riječ pa ne bi trebalo pisati englesku verziju, već fonetizirati u mača prah. Jednako kao što smo fonetizirali i suši (ne pišemo sushi).
Postoji još jedna kategorija vezana za jelo kojoj bih voljela posvetiti nekoliko riječi, a to su pića. Nekako je uobičajeno da se nazivi vina pišu velikim početnim slovom valjda zato što se u originalu tako pišu. No, drugi jezici imaju druga pravila. Konkretno, Nijemci sve imenice pišu velikim početnim slovom. To znači da nećemo pisati Pinot, Chardonnay i Burgundac, već pinot, chardonnay i burgundac.