Jesu li Hrvati nepismeni?
Ne, Hrvati nisu nepismeni. Postotak aliterata - ljudi koji ne znaju čitati i pisati - pao je ispod 1 posto, tako da više ni ne možemo govoriti o postocima, već promilima. Novi popis stanovništva vjerojatno će pokazati još veći pad. Više od 70 posto odraslog stanovništva ima završenu barem srednju školu, a i one koji imaju samo osnovnoškolsko obrazovanje ne možemo nazvati nepismenima. Pa zašto onda stalno slušamo kako su Hrvati nepismeni?
Vrijeme je da se takvoj diskriminaciji stane na kraj i da se otvoreno kaže o čemu se tu radi. Nisu Hrvati nepismeni, nego nisu svi jednako dobro savladali hrvatski standardni jezik. To nikome nije materinji jezik i svi ga u Hrvatskoj moraju učiti - nekima je lakše, nekima teže. Najteže je kajkavcima i čakavcima jer je najveći jaz između tih dijalekata i standarda. Prema tome, kajkavci/čakavci nisu nepismeni, nego kad govore ili pokušavaju govoriti standardom, rade pogreške jednako kao što ih radi neki npr. Slovenac kad govori hrvatskim jezikom. Pojedine zone čakavskog prihvatile su elemente štokavskog narječja, pa je time njima i lakše, kao i Zagrepčanima koji su kajkavski već preoblikovali u urbani kajkavsko-štokavski hibrid.
Hrvatski standardni jezik je strani jezik većini ljudi koji žive u Republici Hrvatskoj. Komotno možemo reći da su kajkavci i čakavci dvojezični kada savladaju standard. Štokavci imaju najmanje problema (što ne znači da ne griješe) kada govore standardom jer je za stvaranje standardnog jezika kao temelj uzet istočnohercegovački novoštokavski dijalekt.
Kajkavci generalno nikada neće savršeno savladati razliku između č i ć jer kajkavski jezik ima samo jedan fonem - nešto između ta dva glasa, sličnije č. Pa kada na tablama za oznake mjesta u SZ Hrvatskoj vidite Kućan ili Črećan, to nije prirodno. Također, kajkavci su ekavci, ije/je će također uvijek biti problematični, kao i ikavcima, mada ni štokavci nisu imuni na taj problem jer u suštini nema čvrstog i sigurnog obrasca (dugi/kratki slog), već je najsigurnije naučiti i redovito provjeravati u rječniku. To ponekad moram i ja!
Zašto kajkavski nazivam jezikom, a ne dijalektom? Zato što on to jest, kao i čakavski, s tim da je kajkavski jezik dobio i svoju internacionalnu oznaku kjv.
Tako da kad sljedeći put slušate nekog iz Međimurja, ili Istre, ili s Raba i čini vam se da je “nepismen” ili da “ne zna govoriti”, sjetite se da ta osoba sasvim dobro barata svojim narječjem i nije nepismena, nego nije dobro naučila standard odnosno ne želi standardom govoriti, jer i to je opcija. A koliko je netko savladao pravopis, to je sasvim individualno; ja kao lektorica mogu reći da situacija nije tako katastrofalna kako se prikazuje. Veći je problem misao - vizualni podražaji odmaknuli su nas od potrebe da mislimo, a govor i misao su vezani, pa su jezični problemi ustvari danas problemi s fokusom, pažnjom i interesima uma (moje skromno mišljenje).