Rodna diskriminacija u jeziku

Naslov je pomalo šala, nećemo govoriti o pravoj diskriminaciji, već o jezičnim problemima koji proizlaze iz promjena u izvanjezičnoj stvarnosti, a tiču se roda odnosno spola. Jezik je živi organizam i koliko god se mi kroatisti ponekad trudili održati ga pravilnim/čistim/netaknutim, ipak ne smijemo biti nerealni i ignorirati promjene u društvu, koje definitivno prate i jezične promjene.

Slavenski jezici omogućuju jezično izražavanje ženske osobe u skladu sa svojim spolom, bez obzira na to je li riječ o imenici, zamjenici, pridjevu ili glagolskom pridjevu. Kako je došlo do toga da slavenski jezici to omogućuju, tema je za istraživanje, koje bi uključilo i etnologe, povjesničare, sociologe itd. (Možda nije naodmet i proučavanje matrijarhata među starim Slavenima.) U svakom slučaju, u hrvatskome jeziku (koji je slavenski jezik) imamo bogate mogućnosti izražavanja u čak tri gramatička roda. Nažalost, te mogućnosti zadaju glavobolju govornicima drugih jezika koji krenu učiti hrvatski jer moraju dobro paziti na slaganje riječi u rodu (a ne samo u broju i padežu).

Množina se u brojnim slučajevima izražava muškim rodom, koji je tada ustvari neutralan i u sebi podrazumijeva sva tri gramatička roda. Primjerice, kada govorimo o zaposlenicima neke tvornice, podrazumijevamo i zaposlenice. Za neke je to problem i svojevrsna diskriminacija pa u zadnje vrijeme možemo čuti obraćanje građanima i građankama, učenicima i učenicama, no smatram da nije potrebno fanatično isticati rod u množini. Hoće li se i to promijeniti, vidjet ćemo, no kao ženska osoba ne osjećam rodnu diskriminaciju kroz hrvatsku gramatiku zahvaljujući mogućnosti da kažem da sam lektorica, rođena u Hrvatskoj, studirala u Zagrebu itd. Problem doduše imamo s pojedinim imenicama za koje ne postoji ženski oblik, poput kupac ili ronilac. To se možda na prvi pogled ne čini kao problem, no u praktičnom životu osjećam nedostatak imenice ženskog roda za kupca: primjerice, radim za jednu kozmetičku kompaniju i često svojoj kolegici moram javiti da je nazvao kupac i pitao…, a riječ je u 99 % slučajeva o ženskim osobama.

Prava žena donijela su sa sobom i neke jezične promjene čak i u našem rodno osviještenom jeziku, odnosno inzistira se na ženskim oblicima imenica za zanimanja koja su ranije bila rezervirana isključivo za muškarce. Bravarica, stolarica ili automehaničarka možda nekima zvuči smiješno, ali jezik nam daje ženske morfeme i zašto ih ne koristiti? No, jeste li razmišljali o obrnutoj situaciji - nedostatku imenica muškog roda za zanimanja koja su donedavno bila tipično ženska? Primjerice, medicinska sestra i primalja. Za prvi izraz ustvari imamo zamjenu, a to je medicinski tehničar (često čujem izraz medicinski brat, ali on nije pandan medicinskoj sestri, već samo kolokvijalna igra riječima). Ipak, ostaje problem primalje.

Primalja ili babica osoba je koja pomaže pri porodu, odnosno koja porađa trudnicu. U Hrvatskoj donedavno nije bilo muškaraca koji su se školovali za to zanimanje, ali stvari su se promijenile kada je Ivan Marinić prije nekoliko godina trebao maturirati te mu je škola izdala svjedodžbu s nazivom zanimanja u ženskom rodu. Mladić se žalio i nakon što je vladin Ured za ravnopravnost spolova ustvrdio kršenje zakona, Ivanu je izdana svjedodžba u kojoj je zanimanje promijenjeno u primaljni asistent.

Društvo se mijenja, pravila se mijenjaju, pa zašto se onda ne bi mijenjao i jezik? Uostalom, svaki jezik ujedno je i svojevrsni DNK svakog naroda koji pokazuje njegovu povijest (sjetimo se samo koliko turcizama imamo u hrvatskome jeziku), tako da su jezične promjene normalne i ne treba im se pod svaku cijenu opirati. Možda se ne osjećamo rodno diskriminirano, i smatram da govornici hrvatskoga jezika nemaju razloga osjećati se manje vrijedno, no ako smislimo riječi koje će još bolje ili potpunije izraziti nekoga ili nešto, zašto ne?