Pisanje stručnih tekstova

Kod pisanja stručnih tekstova često uočavam stilsku pogrešku, a to je pisanje u prvom licu. Stručni rad nije osobni tekst. Njega svakako mora napisati osoba, ali tako da zvuči neosobno. Konkretno, fraze na koje nailazim su: „ovdje vidimo“… Postavljam pitanja: Tko smo to mi i kako mi to vidimo? Ili „ovi podaci nam pomažu“. Kome pomažu odnosno, opet, tko smo to mi? Jednako je i s frazom: „imamo podjelu“.

Dakle, jezik stručnih tekstova treba biti neutralan, neosoban, tehnički stoga se preporučuje pisati u 3. licu jednine ili pasivu. Na primjer, umjesto „na slici vidimo“ bolje je napisati „slika prikazuje to i to“. Umjesto „podaci nam pomažu“ valja napisati „podaci pomažu“, a frazu „imamo podjelu“ zamijeniti formulacijom „podjela glasi“ ili „dijeli se na…“.

Velika pogreška na koju povremeno naiđem u studentskim radovima je obraćanje čitatelju u 2. licu, primjerice: „Možete vidjeti“. Ne. Takav stil ostavljamo za manje formalne tekstove poput ovog biltena gdje se ja de facto obraćam vama, čitateljima. Popularni magazini, pisma, blogovi i slično mjesta su za ležernije i osobnije obraćanje, ali stručni, dakle znanstveni i tehnički tekstovi ne bi smjeli biti pisani takvim stilom.