Točki ili točci

Većina hrvatskoga naroda čula je za sibilarizaciju. Tome nas podučavaju već u petome razredu osnovne škole. Ipak, često se griješi u njezinu provođenju ili neprovođenju. Kad se spomene ta riječ, pojedinci kao iz rukava sipaju definiciju: to je ono kad se glasovi k, g, h ispred glasa i mijenjaju u glasove c, z, s. Što to zapravo znači? Evo primjera u riječima: majka - majci; rijeka - rijeci; vuk - vuci; bog - bozi; vrag - vrazi; orah - orasi; duh - dusi itd. To je kad primjer potvrđuje pravilo. Međutim, vrijedi li uvijek to pravilo i jesmo li baš jako pametni svaki put kad provodimo sibilarizaciju? Treba li uvijek provoditi sibilarizaciju? Hoćemo li reći točki ili točci, ligi ili lizi, vagi ili vazi, baki ili baci, seki ili seci, Dubravki ili Dubravci? E, tu nastupaju odstupanja od kojih ponekad zaboli glava i često se zna čuti kako je hrvatski jezik kompliciran. Nakon opsežnog razlaganja, mogli bismo čak zaključiti da više ima iznimaka nego primjera koji potvrđuju pravilo, ali nije tako.

Pokušat ću biti što jednostavnija, jer ipak računam na to da ovo čita širi puk kojemu je stalo do ispravne uporabe hrvatskoga jezika u govoru i pismu. Dakle, ispravno je točki, a ne točci, vagi, a ne vazi te Dubravki, a ne Dubravci, iako se tako krši pravilo sibilarizacije prema kojoj glas k prelazi u c, g u z te h u s kad se nađu ispred glasa i.

Sibilarizacija se ne provodi kod nekih imenica ženskog roda koje završavaju na –ka i –ga u slučaju kad bi njihov oblik sugerirao neko novo značenje. Na primjer, vazi i lizi više ne podsjećaju na vagu i ligu, stoga te imenice ne provode sibilarizaciju.

Vlastita imena koja završavaju na –ka i –ga (ili imenice koje se pišu velikim slovom) ne provode sibilarizaciju. Dakle, ispravno je Koraljki, Luki, Krki, umjesto Koraljci, Luci, Krci. Naravno, lijep naš hrvatski jezik dopušta i dvostrukosti pa je dopušteno reći Liki i Lici (prema Lika) te Požegi i Požezi (prema Požega), ali to bi mogla biti neka nova tema. Zadržimo se na ovim jednostavnijim primjerima, a dvostrukosti ostavimo za neki drugi put.

Nekako mi se najjednostavnije čini reći da zapamtite da se sibilarizacija ne provodi kod vlastitih imenica na – ka i –ga (Dubravki, Tugi, Bugi), imenica odmila (baki, seki) te imenica sa završecima cka, čka, ćka, ska, tka, zga (točka - točki, kocka - kocki, mačka - mački, voćka - voćki, pljuska - pljuski, patka - patki, mazga - mazgi).

Nadam se da je sada jasnije zašto sam napisala da se čini da ima više iznimaka nego primjera koji potvrđuju pravilo. Sljedeći put kad budete govorili o nekoj točki dnevnog reda, sjetite se da ne morate uvijek provesti sibilarizaciju da bi vaš rječnik bio ispravan. Postoji i nešto što se zove jezični osjećaj koji vam govori što je ispravno, a što ne. A svakako je prirodnije reći točki, iako tako kršite pravilo sibilarizacije. Takva se kršenja zovu odstupanja.

PIŠE: Helena Marinac