Dve kile tenisa, molim

tenis

Održan je ovih dana Davis Cup u Zagrebu. (Ustvari, Davisov kup, ako ćemo biti jezični čistunci.) Iako je Argentina porazila Hrvatsku, sportski komentatori su nas uvjerili kako gledamo jedan kvalitetan tenis. Pa, pitam se sad jesmo li mogli jučer gledati dva kvalitetna tenisa? Ili možda pet tenisa? Ako ne kažemo da smo gledali jedan tenis, hoće li naš slušatelj pomisliti da smo ih gledali osamdeset, pa mu moramo naznačiti da smo gledali samo jedan? 

Kao prvo, tenis nema množinu. Tako da ni u jednoj varijanti ne možemo upotrijebiti broj uz tu imenicu. Možemo govoriti o dva teniska meča ili o jednom setu, ali nikako o jednom kvalitetnom tenisu, niti o tenisima. 

Kao drugo, hrvatski jezik ima padeže, rod i broj. Zahvaljujući tim kategorijama, mi iz samo jedne riječi (ovdje je u redu upotrijebiti broj jedan) možemo shvatiti mnogo. Kada kažemo: Idu sportaši, naš sugovornik odmah može zaključiti da je riječ o osobama muškog spola (ili eventualno mješovitoj ekipi) te da se radi o skupini ljudi jer je riječ u množini. Isto tako, kada kažemo sportaš, to je imenica muškog roda jednine. A jednina znači jedan. Tako da kada uz jedninu upotrebljavamo jedan, razmislimo nismo li rekli suvišno.

Često ćete čuti da je netko Jedan jako dobar čovjek. Svaka njemu čast, ali može li netko biti dva čovjeka? Što bi se dogodilo kada bismo počeli govoriti jednostavnim jezikom i rekli za dotičnoga da je dobar čovjek? Ili naprosto: On je dobar, jer i čovjek je suvišno budući da je valjda iz konteksta jasno da ne govorimo o kamionu.

Izgleda da se ljudi boje jednostavnih rečenica. Jer, razmislite malo, kada bi npr. političari počeli uvažavati redundanciju jezika i govoriti bez ponavljanja, njihovih dvadeset rečenica bi se svelo na dvije. I onda bi ispalo kao da ništa nisu ni rekli. A istina je ta da onaj koji tako govori i dalje nije ništa rekao, samo što mu je za to trebalo malo više vremena.

Nemojmo se stoga bojati jednostavnog izricanja misli jer jednostavno je ustvari najteže. Probajte, pa ćete vidjeti. Ako čeznete za gomilom riječi i čini vam se da vam je rečenica štura ako ne natrpate svu silu pleonazama, tada svojim jednostavnim rečenicama dodajte pokoji epitet. Ili se pozabavite kvalitetom misli, pa budite kreativni u smišljanju maštovitih kombinacija jednostavnih riječi. 

I, za kraj, navodim najgori mogući primjer nepoštovanja redundancije iliti zalihosti:

Ja osobno imam svoje vlastito mišljenje. 

(Drugim riječima: Mislim.)

Isidora Vujoševićtenis