Voditi brigu i voditi računa

Često se u svakodnevnom govoru mogu čuti izrazi poput „voditi brigu“ i „voditi računa“. Primjerice, Vodi tuđu brigu, a ne vodi računa o sebi i svome zdravlju. Jesu li takvi izrazi nepoželjni i možemo li ih zamijeniti boljim i jednostavnijim te, ako da, kojim?

Prije nego odgovorimo na ta pitanja, važno je spomenuti razliku između pisanja i govorenja, između pisane i govorene riječi. Profesor Ivo Škarić je u knjizi Temeljci suvremenog govorništva napisao: „Govor je organiziran za prostorni (spacijalan) kanal. Ono što govornik misli, osjeća i hoće zahvaća i ispunjava sugovornika praktički bez zastoja. Pismo je pak organizirano za vremenski (temporalni) kanal. Pisac sada zapisuje da bi on sam ili netko drugi to čitao poslije, u budućnosti. Pismo je izmišljeno da bi fiksiralo poruku. Pisac može pisati polako, u neograničenom vremenu, može prepravljati, po želji i nekoliko puta, može napokon napisano dati lektoru na dotjerivanje. (Govornik nema nakon sebe nikakve korekture!)“

Ono što je u pisanoj riječi nedopustivo, u govoru može biti poželjno. Stoga će svaki lektor hrvatskoga jezika već navedene izraze vrlo rado zamijeniti jednostavnijim: umjesto „voditi brigu“ ili „voditi računa“ savjetovat će da napišete „brinuti se“.

Međutim, govorena je riječ živa i prenosi se usmenim putem, stoga su se navedeni izrazi toliko ustalili u svakodnevnom govoru da su postali poput nekih okamenjenih metafora i slikovitih izraza. Tako možete uzeti brigu na uzicu i voditi je na ulicu poput kućnog ljubimca, tamo je možete i ostaviti, nitko neće tražiti njezina vlasnika.

Nitko vam neće zamjeriti ako na ulici „vodite brigu ili vodite računa“, ljude se na ulici ne ispravlja kako govore, to nije pristojno i vrlo je nepoželjno. Govor je bogat takav kakav jest jer je slikovit, stvara ga narod. U svakodnevnom govoru ne morate „voditi računa“ o svakoj izgovorenoj riječi ili izrazu i nitko vam neće računati, oduzimati i zbrajati pogreške. Ali ako želite nešto zapisati, onda je dobro koristiti „pročišćene izraze“, zamijeniti pleonazme jednostavnijim izrazima, stilski korektnim. Kada nešto pišete i zapisujete, tada poruku fiksirate i očekuje se da će svaki izraz biti „na svome mjestu“, pročišćen.

PIŠE: Helena Marinac