Lozinka, zaporka, šifra

Nedavno me netko pitao je li ispravno u kontekstu digitalnih programa koristiti pojam lozinka ili zaporka. Valja ovdje spomenuti i šifru jer sve troje označava isto ili slično - tajni pojam kojim se pristupa nekom sustavu. U suvremeno doba, lozinke, šifre i zaporke odnose se uglavnom na tajnu kombinaciju slova, brojki i drugih znakova kojom pristupamo svojem e-računu (e-pošti, računu internetskog bankarstva i slično). Ukratko, to je sigurnosni ključ kojim se otvara ulaz u elektronički račun. Normalno je da je tajan; ni ključ od kuće ne dajete bilo kome.

Nekada, posebno u doba ratovanja, lozinke su se koristile kao propusnice - osoba koja je željela ući u neki vojni tabor ili pristupiti nekoj grupi ratnika, morala je prvo reći tajnu riječ koja je garantirala da osoba nije uljez, nego njihov čovjek. Šifra pak ima proširenije značenje, i pomalo nas asocira na tajne agente, detektivske stripove i kriminalističke romane. Šifre su osobito korištene kao tajni kodovi, metode sakrivanja podataka tijekom Drugog svjetskog rata. Zanimljive su priče o ljudima koji su osmislili sustave šifriranja odnosno dešifriranja i njihov se rad razgranao do te mjere da su njihove metode i sustavi kasnije korišteni u razvoju modernih tehnologija. Primjer je britanski matematičar Alan Turing, koji je razbijao nacističke šifre i dao doprinos razvoju računala stvorivši strojeve za brzo računanje odnosno razbijanje šifri.

Zgodno je ovdje spomenuti i holivudsku glumicu Hedy Lamarr, koja je tijekom Drugog svjetskog rata u suradnji s Georgeom Antheilom razvila metodu promjene frekvencija kao sredstva za tajnost komunikacija i njihov je izum kasnije pronašao mjesto u razvoju bežične tehnologije. Postojanje Wi-Fi tehnologije jednim dijelom možemo zahvaliti tom kreativnom dvojcu (više o tome pročitajte u članku o Hedy Lamarr, vrlo je zanimljivo). No, to su neke druge priče. Usredotočit ćemo se sada još malo na jezik.

Kod odabira pojma, hrvatski jezikoslovci najradije biraju izvorne hrvatske riječi ili barem one (staro)slavenskog porijekla. Upravo je iz tog razloga zaporka popularan pojam i često se viđa na mrežnim mjestima koja nude neku vrstu elektroničkog računa. No, trebamo li potpuno izbaciti lozinku i šifru? Mislim da ne. Točnije, šifru u ovom kontekstu elektroničkoga ključa za pristup računu ne bih koristila zbog ranije navedenog proširenog značenja, no lozinka je sasvim ravnopravan pandan zaporki. Stvar je samo stupnja jezične strogoće.

Lozinka je, etimološki, njemački pojam. Nastala je od riječi Lösungswort. Njezino je značenje šire od pojma zaporke (i možda je stoga zaporka i logičnija, ne samo što je hrvatskija). Osim tajnog pojma, lozinka može značiti i geslo odnosno parolu. Bob Marley, koji je pjevao Love is My Religion (Ljubav je moja religija), mogao je, recimo, reći i Ljubav je moja lozinka, smisao bi bio nešto drugačiji, no parola bi bila jednako jasna...

Već je uobičajeno danas nailaziti na zaporku na mrežnim mjestima i termin je sasvim legitiman, no on ne mora nužno istisnuti lozinku iz našega jezika. Smatram da svi ti pojmovi: lozinka, zaporka, šifra, geslo, ključ... imaju svoje mjesto i ne trebaju biti u sukobu, već čine bogatstvo hrvatskoga jezika.