Moliti ili moliti se

moliti ili moliti se

Molitva je pojam koji u sebi sadrži aktivnost moljenja kao razgovora s Bogom (povratni glagol „moliti se“), ali je različita od pojma aktivnosti traženja nečega od nekoga („moliti“ nekoga nešto). Zato, u svakodnevnom govoru, ako smo razgovarali s Bogom, koristimo povratni oblik „moliti se“. No, ako smo nekome uputili molbu za nešto ili smo nekoga molili (zamolili) da nam napravi nešto, onda smo „molili“. Dakle, u ovom drugom slučaju ne koristi se povratni oblik. 

Shodno tome, kada idemo pred Boga u molitvu, da li Boga samo „molimo“ ili „se molimo“ Bogu? Ako nam se molitva svodi samo na „moliti“, onda ispada da od Boga samo nešto tražimo, budući da pred Njega dolazimo s listom zahtjeva i želja. No, ako nam je molitva „moliti se“, onda je ona puno više od pukog traženja Boga da napravi nešto. 

Iako povratni oblik glagola ponekad ima značenje da subjekt obavlja radnju na sebi (npr. „brijem se“ – subjekt je vršitelj i primatelj radnje), u slučaju „moliti se“, ne podrazumijeva se da subjekt moli sam sebe. Povratni oblik u ovom kontekstu podrazumijeva ideju razgovora ili dvosmjernosti. Samim time, u molitvi ne samo da čovjek govori Bogu, već se i Bog obraća čovjeku. Naravno, molitva u sebi podrazumijeva traženje i zahtjeve da Bog učini ovo ili ono, ali ona je i puno više od toga. 

S tom mišlju, osvrnimo se na kraju na praksu izgovaranja i ponavljanja unaprijed napisanih molitava poput „Oče naš“ ili „Zdravo Marijo“. Neke Crkve smatraju da ponavljanje tih molitvi podrazumijeva „moliti se“. Druge Crkve pak smatraju da dolazak pred Boga s pukim ponavljanjem tih riječi ne čini molitvu, upravo zato jer naglašavaju ideju molitve kao razgovora. Drugim riječima, ljudi su „molili“ određenu molitvu, ali to ne znači da su „se molili“.

Piše: Ervin Budiselić

Ervin Budiselić radi kao predavač na Biblijskom institutu u Zagrebu. U slobodno vrijeme... pa, gotovo da ga i nema, jer završava doktorat.